Emocije po svojoj prirodi nisu tjelesni nego psihički fenomen. To znači da bi se pojavio neki osjećaj mora postojati psihička struktura koja ga omogućuje. Dijete ima urođene biološke potencijale koji omogućuju da se kasnije razviju emocionalni odgovori. Izrazi ugode i neugode biološki su programirani. Povezani su s potrebama, a manifestiraju se kao generalizirane, difuzne i nespecifične reakcije. Formiranje i diferencijacija psihičkih struktura manifestira se pojavom specifičnih emocija. Tako pojava određenog osjećaja ukazuje na dosegnuti stupanj psihičkog razvoja.

Tablice koje pokazuju pojavu određenih emocija u određenim mjesecima djetetovog života ustvari pokazuju sazrijevanje i kognitivni razvoj te razvoj njegovog sustava vrijednosti. Kognitivni i emocionalni razvoj međusobno su povezani i zastoj u emocionalnom razvoju simptom je zastoja u kognitivnom razvoju. Danas postoji 15ak osnovnih emocija koje su sastavili različiti istraživači u kojima je nabrojeno od 3-11 emocija.  Da bi se neka emocija našla na ovoj listi mora zadovoljiti ove kriterije:

• ˜Da se tijekom razvoja javlja rano
• Da ljudi koji pripadaju različitim kulturama jednako izražavaju neki osjećaj (facijalna ekspresija)

Bowlby pojam  „attachment”

Bowlby je promatrao djecu u dječjim domovima i zaključio da je psihološka potreba djeteta za osobom koja se brine o njemu jača i važnija od nagona za hranom.Također je utvrdio da u malog djeteta ili dojenčeta očekivanja o prisutnosti majke rastu polagano tijekom cijele prve godine i imaju tendenciju pojačavanja. Bowlby smatra da dijete ima urođenu potrebu za objektom bez obzira da li on zadovoljava njegove potrebe. Veza djeteta i majke rezultat je aktivnosti brojnih oblika ponašanja koje imaju rezultat zadržavanje djeteta u blizini majke.

Razlikovanje pojma ovisnosti i vezivanja:

Ovisnost

U prvim tjednima dojenče je ovisno o majci koja mu je potrebna zbog zadovoljenja fizioloških potreba. Emocionalno vezivanje se aktivira u situacijama koje su za dijete neugodne, npr. odvojenost.

Vezivanje

M. Ainsworth je eksperimentalno istražila koncept „attachmenta” ili  tzv. „nepoznata situacija”. To je ˜8 epizoda u trajanju od 3 minute sa ciljem povećanja emocionalne vezanosti djeteta za majku. ˜Prati se rastuća stresna situacija.

Poremećaj emocionalne vezanosti je posljedica nedostatne brige za dijete,  a uzroci mogu biti uvjetovani djetetom ili majkom.

M. Mahler prve tjedne po porodu naziva „stadij normalnog autizma”.R. Spitz isti period naziva „bezobjektni ili nediferencirani stadij” jer postoji samo faza između mira i biološke težnje za zadovoljenje potrebe – još nema ni objektna ni odnosa prema objektu. ˜U dobi od 6 mjeseci započinje simbiotska faza, dolaženje i odlaženje majke te izmjena gratifikacije i frustracije donosi svijest o nekome u vanjskom svijetu. ˜Na vrhuncu simbioze započinje period separacije i individuacije.

Po R. Spitzu značajna su 3 organizatora dječje psihe:

• Osmjeh 3. mjeseca
• ˜Strah 8. mjeseca
• ˜Semantička negacija „NE!”

Konstantnost objekta znači da je dijete u sebi ujedinilo predodžbu dobrog i lošeg objekta. Unutarnja postojanost objekta znači da dijete neće odbaciti objekt kad ga frustrira ili kad nije uz njega već čezne i nada mu se. Razvoj objektnih odnosa povoljno se odražava na identifikaciju. Dijete se identificira ponajprije s majkom.

Potreba djeteta za majkom koja može primiti djetetovu bol zadržati ju i odgovoriti na djetetu prikladan način. Dijete tako prima natrag izbačeni dio svoje osobnosti u detoksiciranom obliku a s njim i svijest o postojanju objekta koji je sposoban izdržati bol

L. Kreisler, B. Cramer i S. Lebovici su pratili psihološku proradu trudnoće:

Istraživanja M. Konnera o neurološkom razvoju djeteta pokazuju da:

˜Rođenjem dijete vidi, čuje, sjeća se i uči. ˜Kritični period razvoja SŽS odvija se intrauterino i tijekom prve godine života. ˜Broj neurona naglo raste između 10-20 tjedna gestacije te postupno do kraja prve godine života˜. Volumen mozga se u prvoj godini podvostručuje i čini 60% volumena mozga odraslog čovjeka. ˜Vestibularni sustav je mijeliziran prije rođenja, što objašnjava efekt njihanja na umirivanje i uspavljivanje djeteta. ˜Mijelinizacija glavnih neuronskih puteva za vid počinje i završava u prvim mjesecima nakon rođenja. ˜Auditorne strukture se mijeliniziraju nekoliko godina tijekom kojih se razvija sposobnost govora i njegovog razumijevanja. Intrauterina komunikacija između majke i djeteta odvija se preko placentarne cirkulacije. Niz stvari koje su u krvi majke prelaze u krvotok djeteta. Efekt stresa se prenosi na način da hormoni stresa čija razina raste prolaze kroz placentu i izazivaju reakciju vegetativnog sustava fetusa i kardiovaskularnog sustava

T.B. Brazelton  istraživao je rane interakcije koje je nazvao „interaktivne spirale”. Radi se o istovremenosti majčinih zvučnih ekspresija i gibanja bebe. D. Stern opisuje proces afektivnog  usklađivanja. Ključni trenutak je kad dijete spozna da roditelj suosjeća s njegovom emocijama, da ih prihvaća i uzvraća.Njegov zaključak je da majke djeci usklađivanjem daju do znanja kako imaju predodžbu o onome što dijete osjeća. Loša komunikacija majka-dijete dovodi do poremećaja reaktivnog vezivanja. Gadini je našao da mala djeca emocionalne poremećaje izražavaju najčešće tjelesno, zato se u prvim godinama kao odraz emocionalnih problema javljaju tjelesni simptomi kao poremećaj apetita, sna i disanja.

˜Faze razvoja

Libido je snaga koja pomaže djetetu da preživi, kod dojenčeta to je jedina snaga koja ga tjera da djeluje. Cilj je preživjeti u opasnom svijetu da u njemu nađe ugodu, dobro osjećanje i sigurnost kao u majčinom trbuhu.

Oralni stadij

Usne su najviše investirana zona na djetetovom tijelu. Hranjenje je povezano s ugodom, smiruje dijete. Postepeno se odvaja funkcija ugode pod smirivanja napetosti ali ostaje potreba za stimulacijom oralne zone: stavljanje predmeta u usta, dudanje prsta. Ako sisanje palca ili dude ostaje naglašeno u kasnijoj dobi znak je djetetove emocionalne nesigurnosti.

Analni stadij (2-3 godine)

• Dijete otkriva druge izvore ugode na svome tijelu. Anus (čmar) je privilegirani dio tijela koji postaje izvor ugode. Izmet (feces) dijete tretira kao objekt koji je bio inkorporiran a dijelom kao proizvod tijela.

Genitalni stadij (3-5 godina)

• Dijete spoznaje da genitalije mogu pobuditi ugodne osjećaje. Pažnja nije popraćena seksualnim predodžbama ili mislima. Dijete u ovoj dobi može imati značajnu autoerotsku aktivnost, ali ona je u cijelosti okrenuta prema sebi, istraživanju tijela. Česte su igre na „mame i tate” ili „doktora i bolesnika”.

Faza zrcala (do 2. godine)

• J. Lacan – dijete nema primarno iskustvo o svom tijelu kao cjelovitom, jedinstvenom. Prije faze zrcala ono ga doživljava kao disperziju svojih udova. To je vrijeme shvaćanja zamjenice „ja” i početak formiranja identiteta. Dosta vremena provodi pred zrcalom

˜Edipov kompleks

• Bečki liječnik, psihoanalitičar  S. Freud, preuzeo je ime grčkog junaka Edipa da bi njime nazvao najveći konflikt u djetinjstvu.
• ˜Za vrijeme prvih godina osjećaj djeteta se centriraju za roditeljsku figuru, najčešće majku. Između djeteta i majke je otac. Javlja se ljubomora, dječak ulazi u natjecanje s njim. Da bi se konflikt riješio potreban je dvostruki psihološki napor djeteta. Unatoč svemu dječak voli oca, oponaša ga i želi ga nadmašiti. Njegovo naklonost prema majci transformira se u mušku želju da je zaštiti.
• ˜Sa djevojčicom priča je obrnuta. Osjeća naklonost prema ocu. Njoj je majka rivalka i njoj se opire. Ona mora prihvatiti samu sebe kao ženu i svoju sposobnost osvajanja usmjeriti prema drugim muškarcima.

Egocentrizam

• Je vrsta odnosa djeteta s okolinom koja se manifestira u nastojanju da se sve podredi svojim iskustvima. Granica koji bi odvajala dijete od stvarnosti ne postoji. Egocentrizam je manjak spoznaje o sebi i ne diferenciranost sebe od drugih. Dijete vidi objekte onakvima kako se samo osjeća. Vanjsko i unutarnje je pomiješano.

˜Faza latencije (6-11 godina)

• U tom periodu potiskivanja od velikog značenja. Sadržaji koji se potiskuju uglavnom su vezani za interes prema seksualnosti. To je vrijeme kada dijete ide u školu, od njega se očekuje da bude dobro, poslušno i odgojivo. Zato se latencija često naziva „doba razuma”. Dijete je u prvom redu učenik. Ima potrebu da sve kontrolira, što se manifestira igrama i aktivnostima najčešće u obliku opsesivnog sakupljanja sličica ili igara čija se stroga pravila moraju poštovati.

˜Adolescencija (12-22 godina)

• Pubertet je izraz fiziološke, anatomske promjene dok je adolescencija psihološki aspekt puberteta.
• Adolescent traga za vlastitim vrijednostima u pogledu moralnih i društvenih normi. Fiziološko sazrijevanje je podloga formiranja seksualnog identiteta i prihvaćanje specifičnosti svoga spola.
• Općenito, adolescencija je prilika da se restrukturiraju ranije formirani odnosi prema sebi i bliskim osobama. Napor da se udovolji idealima i okolini je zahtjevan te ima neadekvatne oblike ponašanja što nazivamo adolescenta kriza.

U ovoj životnoj dobi mladi ljudi su izrazito senzibilni i ranjivi. Čovjek se rađa i ostaje slab u svojoj nutrini. Snaga koju kasnije dostiže plod je rada na vlastitom preobražaju koji se temelji na pozitivnim utjecajima obitelji i šire okoline.

„Svi su odrasli jednom bili djeca. (Ali se malobrojni toga sjećaju)”  Mali princ, Antoine de Saint-Exupéry