Učenje stranog jezika u predškolskoj dobi je jedan segment, sadržaj kojim se obogaćuje dječje iskustvo i spoznaja. Promjene u društvu, kao i otkrivanje djetetovih sposobnosti već u ranoj dobi, doprinijeli su da ovo odgojno-obrazovno područje uđe na vrata svakog vrtića.
Program prati djetetove sposobnosti koje se sastoje od kognitivno-lingvističkih, emocionalnih i socijalnih kompetencija. Program, osim što slijedi humanističko-razvojnu koncepcije, uključuje i Montessori metodu.
U ovom programu prožimaju se međusobno teorija M. Montessori o samostalnom učenju i oblikovanju, teorije razvoja (usvajanja) materinjeg jezika u predškolskoj dobi te teorija učenja stranog jezika. Dijete u predškolskoj dobi posjeduje različite sposobnosti izgrađivanja. Ono se još uvijek nalazi u senzibilnoj fazi razvoja jezika kad se «mehanizam za jezik» posebno razvija. Mehanizam za jezik se sastoji od lingvističko-kognitivnih komponenti, što znači da dolazi do spontanog usvajanja i povezivanja lingvističkih i kognitivnih aktivnosti, fenomena. Djetetova komunikacija na engleskom jeziku odvijat će se spontano u svakodnevnim životnim situacijama i dijelovima odgojno-obrazovnog procesa (od jutarnjeg dolaska, individualno u manjim skupinama, u zajedničkim aktivnostima, u posjetima, izletima i dr.)
Organizirat će se razne aktivnosti u autentičnim ambijentima s mogućnošću druženja i komuniciranja s većim brojem osoba te će se osigurati bogato okruženje i poticanje doživljaja i iskustva u različitim situacijama. Radit će se i na aktivnostima izražavanja i stvaranja (pokret, igra, glazba, likovno izražavanje, dramsko, scensko i drugo).
Posebno će se voditi brigu o usklađivanju upotrebe stranog jezika s materinjim jezikom, a u skladu s određenim situacijama i potrebama djeteta.
Za svako dijete vodit će se bilješke o njegovom napredovanju u svim područjima. Koristit će se protokol za praćenje djetetova razvoja, osobito govora i komunikacije na hrvatskom i engleskom jeziku te raspoloživi i primjereni načini i mjerila za praćenje razvoja djeteta u cjelini. Na taj način moći će se procjenjivati i kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa prema kriterijima koji su napravljeni unutar vrtića.
Ovaj program obuhvaća specifičnosti Montessori metode. Upravo zbog kompatibilnosti Montessori metode i procesa učenja stranog jezika u predškolskoj dobi došlo je do spontanog proširenja (razvoja) programa učenja stranog jezika u dječjem vrtiću „Montessori dječja kuća“.
Dijete je sposobno određene lingvističke fenomene ponavljati, imitirati, ali ih i koristiti u pravilnom kontekstu bez namjernog učenja tj. podučavanja. Ono posjeduje i mogućnosti imitiranja, ali i prilagođavanja i stvaranja novih dimenzija iz različitih područja znanja i navika. Pojačani razvoj gramatike materinjeg jezika od treće godine života otvara mogućnosti da se uvodi i strani jezik u različitim situacijama u vrtiću. To znači da dijete usvaja i uči određena znanja i informacije ne na tipičan školski način, nego preko konkretnih životnih situacija. Svakako, značajnu ulogu igra i odgojitelj i njegov pristup učenju stranog jezika.
Program se bazira na djetetovim lingvističko-kognitivnim i emocionalno-socijalnim sposobnostima. Motiviranost djece za učenje stranog jezika može se održati indirektnim i direktnim sadržajima, tj. sadržajima koji su povezani s konkretnim životnim situacijama (doručak, obroci, odlazak vani, dolazak posjetitelja, spremanje kolača, prepričavanje priče ili nekog događaja) te sadržajima čiji je temelj igra i ponavljanje (recitacije, pjesme, brojalice).
Odgojitelj mora voditi računa o sadržajima, ali i o svim individualnim sposobnostima djeteta, a posebno treba uočavati i osiguravati djetetovu usmjerenu pozornost na strani jezik jer to vodi spontanom i samostalnom razvoju stranog jezika kod djeteta.